'Sebe zaboraviš, samo gledaš naprijed': 33 godine poslije zločina

Ilinku Grujičić zatičemo na Bratunačkom groblju, gdje, kao i svake godine, pali svijeću za svog supruga, kojeg su ubili prije 33 godine. Tuguje za njim, ali i za vlastitim životom koji se promijenio zauvijek. Ostala je sama sa malom djecom, dok je istovremeno morala brinuti za svekra i svekrvu. Nema snage, ali život ide dalje. Suprug je ubijen u selu Sase, dok je ona bila u Bratuncu.

Ilinka Grujičić:

"Nemaš snage da hodaš više. Djeca su bila mala, sin je bio u trećem razredu, imao je 10 godina, a kćerka je bila u sedmom. Morala sam sve sama preživjeti, izvesti djecu, brinuti za sve. Sebe i sve zaboraviš, samo gledaš naprijed."

Uz Ilinku je i njen brat Milan, koji je domovinu napustio još 70-ih godina. Ipak, na Petrovdan uvijek dolazi na groblje, pali svijeću i sjeća se ne samo zeta, već i svih bližnjih koji su ubijeni tog dana.

Milan Cvjetinović:

"Žalosna uspomena, vidi se da je sirotinja ginula, najčešće. Toliko je mojih rođaka, komšija, pobijeno. Bio sam u tuđini, ali nisam mogao da vjerujem da su komšije pucale na komšije."

Nakon polaganja cvijeća na groblju, porodice i zvaničnici odlaze u Zalazje, gdje se svakog 12. služi parastos. Tu, s tugom u očima, Dragica Lazarević prisjeća se dana kada je, u Zalazju, izgubila muža, djeveri i komšije. Dva njena brata odvedena su živa, a kasnije su strijeljana. Posmrtni ostaci pronađeni su tek 20 godina kasnije, a brata Petka, kojeg su zvali Pero, sahranila je bez glave.

Dragica Lazarević:

"Danas, poslije 33 godine, osjećam kao da je jučer bilo. Čim juli nastupi, postanem nervozna dok dan ne prođe. Teško mi je, ne mogu da podnesem sjećanje na te dane."

Dragica se prisjeća i majki koje su umrle bez da su pronašle posmrtne ostatke svojih sinova, dok se još uvijek traga za deset nestalih. Biljana Kandić, čiji je otac pronađen tek nakon 20 godina, razočarana je što nije bilo adekvatnog apela da se i ostatak nestalih pronađe i da pravda bude zadovoljena.

Biljana Kandić:

"Vrlo dobro znam kako je to doći na groblje, a da posmrtni ostaci nisu tu sahranjeni. Još uvijek čekamo. Tužno je, poslije 33 godine nemamo nikakvu pravdu, a još uvijek nema nikog procesuiranog za ove zločine. Srbi su, čini mi se, žrtve drugog reda. Ružno je to reći, ali međunarodne sile i zajednica uopšte ne pridaju značaj našim žrtvama."

Iako je Naser Orić, komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine, prvostepeno osuđen pred haškim sudom, drugostepenom presudom je oslobođen. I Sud BiH oslobodio ga je krivice. Načelnik Srebrenice ističe kako to dodatno pogoršava osjećaj bola među preživjelima, iako su Petrovdani već 33 godine tužni. Ipak, on najavljuje da će uz sjećanje na ubijene raditi i na poboljšanju uslova života preživjelih.

Miloš Vučić, načelnik Srebrenice (SNSD):

"Nadam se da ćemo do iduće godine završiti asfaltiranje puta prema Zalazju. U okviru svog mandata, potrudit ćemo se da obezbijedimo uslove za život dostojne čovjeka, poštujući žrtve i preživjele."

S tugom, okupljeni su se prisjetili 69 ubijenih srpske nacionalnosti. Zapalili su svijeće i ponovo iskazali nadu da će nestali biti pronađeni, a počinitelji krivično odgovarati.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad